Zaštita od požara

VATROGASTVO

Vatrogasna djelatnost je gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom  i eksplozijom , pružanje tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama, te obavljanje i drugih poslova u nesrećama ekološkim i inim akcidentima.

Građani  mogu zatražiti pomoć vatrogasaca pozivom na telefonski broj

93

ili ako zovu sa mobitela ,onda  moraju najprije ukucati pozivni broj županije u kojoj se nalaze, na primjer za Županiju Brodsko  - posavsku

035  93
Nakon  poziva na jedan od ovih brojeva dežurnom vatrogascu koji će se javiti potrebno je dati nekoliko kratkih informacija o tome:

1. što gori  ( kuća, stan, automobil, potkrovlje , krovište )
2. gdje gori  ( točna adresa mjesta događaja, dio grada, km na autocesti )
3. da li su u opasnosti ljudi ili životinje
4. da li postoje nekakve posebne opasnosti ( eksploziv, plinska instalacija)
5. tko javlja ( ime i  prezime, broj telefona s kojeg dojavljuje )

POŽAR

Požar je svako nekontrolirano gorenje , uslijed  kojeg dolazi do ozljeđivanja ljudi ili nastanka materijalne štete.

Osnovni uvjeti potrebni za nastanak požara su:

goriva tvar
kisik
temperatura  paljenja

UZROCI  NASTANKA  POŽARA

Uzroci nastanka požara su različiti , ovisno od okoline u kojoj je nastao požar, tehnološkog procesa proizvodnje , vremenskih uvjeta i dr. Stoga razlikujemo kao uzroke nastajanja požara.

1. Direktni dodir s otvorenim plamenom ili užarenim tvarima
2. Eksplozija
3. Kemijske reakcije
4. Samozagrijavanje i samozapaljenje
5. Elektricitet
6. Mehanički uzroci

KLASIFIKACIJA  POŽARA PREMA VRSTI  GORIVE TVARI

Požari se prema vrsti gorive tvari razvrstavaju u četiri klase –  A, B, C, D

1. Požari klase A
1. u ovu klasu ubrajaju se požari krutih zapaljivih tvari ( drvo , ugljen, papir,  pamuk, sijeno , guma i neke plastične mase koje izgaraju žarom)

1. Požari klase B
1. su požari derivata nafte, alkohola, boja i lakova, acetona, mineralnih ulja i ostalih zapaljivih tekućina

1. Požari klase C
1. u ovu klasu ubrajaju se požari zapaljivih plinova, kao što su metan, etan, propan , butan, acetilen , vodik , ugljični monoksid i dr.

1. Požari klase D
1. u ovu klasu razvrstavaju se požari zapaljivih metala, kao što su aluminij, magnezij i njihove legure, natrij , kalij i drugi metali s visokim rednim brojem

OSNOVE  GAŠENJA

Gašenje je prekidanje kemijskog procesa gorenja .

Gašenje vršimo na četiri načina:

1. sprečavanjem pristupa zraka ( ugušivanjem )
2. ohlađivanjem gorive tvari ispod temperature paljenja
3. antikatalitički
4. odstranjivanjem gorive tvari iz zone gorenja

SREDSTVA  ZA  GAŠENJE

Podjela sredstava za gašenje prema agregatno stanju:

1. kruta sredstva za gašenje ( pijesak , zemlja, prah za gašenje )
2. tekuća sredstva za gašenje  ( voda, pjena )
3. plinovita sredstva za gašenje ( CO2 , haloni )

Prema djelovanju na gorivu tvar sredstva za gašenje dijelimo na:

1. sredstva koja ugušuju ( pjena , prah , CO2  )
2. sredstva koja ohlađuju  ( voda, pjena )
3. sredstva koja gase antikatalitički ( haloni ,neke vrste praha za gašenje)

Voda kao sredstvo za gašenje

Voda je najstarije i najrasprostranjenije sredstvo za gašenje. Osim što postoje neograničene količine u prirodi , ona se lako transportira te je jedan od najjeftinijih sredstava za gašenje. Kemijski je neškodljiva za zdravlje i okoliš.

Voda na požar ( gorivu tvar ) djeluje ohlađujuće, odnosno snižava temperaturu gorive tvari.

Voda je osnovno sredstvo za gašenje požara klase A ( krutih gorivih tvari ), što proizlazi iz već spomenutog učinka ohlađivanja.

Treba naglasiti da se vodom ne smiju gasiti lakozapaljive tekućine ( nafta i naftni derivati, masti, ulja ) laki metali  i uređaji pod naponom ( električni uređaji ) jer većina lakozapaljivih tekućina ima manju specifičnu težinu od vode i zato plivaju na površini vode, a poznato je da je voda dobar vodič električne energije.

Praktična primjena vode kao sredstva za gašenje

Voda se najčešće primjenjuje za gašenje u obliku vodenog mlaza. Osim  profesionalne vatrogasne opreme koju upotrebljavaju vatrogasci, građani kod svojih kuća mogu upotrijebiti vodu kao sredstvo za gašenje požara , upotrebljavajući običnu gumenu cijev s mlaznicom koju inače upotrebljavaju za zalijevanje vrta ili pranje automobila. Ovakvom neprofesionalnom opremom građani si mogu pomoći kod gašenja početnih požara krutih tvari ( dijelova namještaja, ali ne električni uređaji, manji požari otvorenih prostora kao što je suha trava ) koji su još uvijek malog obujma i dok se nije razvila visoka temperatura, vodeći svakako brigu o opasnostima koje nastaju kod gašenja požara osobito na građevinama ( urušavanje građevine i slično ).

Djelotvornost vode u prvom redu ovisi o obliku mlaza i količini vode utrošene u       jedinici vremena, dodacima, te o vrsti gorive tvari. Osim toga voda služi za zaštitu i hlađenje površina koje želimo sačuvati od utjecaja topline.

Pri  svakom gašenju vodu treba koristiti krajnje racionalno, osobito kod tvari koje upijanjem bubre ( papir, piljevina i dr. ), stoga osim štete  nastale samim izbijanjem požara, u praksi su poznati slučajevi da su štete od neiskorištene i razlivene vode bile veće od onih nastalih samim gorenjem.

Pjena kao sredstvo za gašenje

Pjena je polustabilna masa sastavljena od sitnih mjehurića koji su ispunjeni ugljičnim dioksidom ili zrakom. Gustoća  pjene ( specifična težina ) je manja u odnosu na gustoću zapaljivih tekućina, stoga pjena u obliku prekrivača pliva na njihovoj površini.
Pjena gasi učinkom ugušivanja ( odvaja gorivu tvar od zraka iz okoline, čime sprečava pristup kisiku u zonu gorenja ) , o količini zraka i vode u pjeni ovisi njena gustoća.
Pjena je prije svega namijenjena za gašenje požara klase B ( lako zapaljivih tekućina ) . Da bi gašenje bilo uspješno , potrebno je pjenu nabacivati u većoj količini i u što kraćem vremenu. Time je gašenje brže. Pjena se mora nanositi nježno, laganim pomicanjem mlaznice, uvijek se nabacuje u smjeru vjetra, a kod manjeg dometa potrebno je zaštiti tijelo odijelima za prilaz vatri.

Prah  kao sredstvo za gašenje

Prah je kruto sredstvo za gašenje , koje ne stvara štetu kao pri gašenju s vodom. Iako se upotrebljava za sve klase požara, ne preporučuje se za gašenje elektroničkih uređaja ( sitne čestice praha se teško uklanjaju iz uređaja ). Ovisno o vrsti, prah na djeluje na požar ugušujuće, a poneki prahovi djeluju i antikatalitički tako da kidaju lančanu reakciju i usporavaju kemijski proces gorenja.

Prahom se prvenstveno gase požari klase B i C ( požari lakozapaljivih tekućina i plinova ) i to najčešće za gašenje početnih požara protupožarnim aparatima dometa tri do šest metara. Nadalje, prah nalazi svoju primjenu pri gašenju početnih požara u objektima ( stambenim, gospodarskim, javnim ustanovama ) i na motornim vozilima.

Pri gašenju prahom potrebno je uvažavati slijedeće:

1. usmjeriti mlaz praha u smjeru puhanja vjetra
2. usmjeravati što veću količinu praha u kratkom vremenu
3. prema mogućnostima gašenje provoditi s više unakrsnih mlazova
4. kod manjeg dometa prah zaštiti otkrivene dijelove tijela
5. prah nanositi od periferije požara prema središtu

Minimalni dopušteni razmak za gašenje požara elektroenergetskih  postrojenja do 1000 V iznosi 1 m .

Ugljični dioksid kao sredstvo za gašenje

Ugljični dioksid je plinovito sredstvo za gašenje manjih početnih požara klase B i C. Pri gašenju požara klase A ( krutih gorivih tvari ) u nedostatku gore navedenih sredstava potrebno je obratiti pozornost na mogućnost povrata plamena, jer ugljični dioksid ima vrlo mali učinak hlađenja žara.

Osnovni učinak gašenja s CO2  je ugušujući, a poradi bržeg stvaranja gasive koncentracije potrebne za gašenje djelotvorniji je u zatvorenom prostoru.

Ne ostavlja nikakve tragove, ali se pri gašenju mlaz ne smije izravno usmjeravati na jako ugrijane predmete ( npr.  motor automobila ) .

Domet mlaza iznosi do dva metra, stoga je potrebno obratiti pozornost na osobnu sigurnost. Primjenjuje se za gašenje požara u laboratorijima, muzejima, bankama pomoću aparata za početno gašenje ili stabilnih sustava koji su uvezani na vatrodojavne centrale čime se dobiva na kvaliteti zaštite štićenog prostora jer takav sustav  funkcionira automatski.

Halon kao sredstvo za gašenje

Haloni su plinovita sredstva za gašenje koja na požar djeluju antikatalitičkim učinkom. Budući da haloni koji su se dosad upotrebljavali  ( halon 1211 i 1301 ) oštećuju ozonski omotač , povlače se iz uporabe jer im je zabranjena daljnja uporaba, a pokušavaju se pronaći zamjenska sredstva barem približno djelotvorna.

Bez obzira na gore spomenuto haloni još neko vrijeme ostaju sredstvo za gašenje manjih početnih požara klase B i C. Osim što su haloni vrlo djelotvorno sredstvo za gašenje početnih požara ( 2-3 puta uspješnije od ugljičnog dioksida i praha ) , ne ostavljaju nikakve tragove, stoga nalaze primjenu u zaštiti skupih elektroničkih uređaja, vojne tehnike, zrakoplova, arhiva, muzeja i slično.

Gašenje halonom obavlja se u smjeru puhanja vjetra, a domet mlaza iznosi       2 – 3 m. Gašenje  požara aparatima za početno gašenje punjenim halonima obavlja se u načelu na isti način kao i aparatima punjenim prahom ili CO2 .

Priručna  sredstva za gašenje

Priručna sredstva za gašenje služe u nedostatku ostalih sredstava. Potrebno je naglasiti da je djelovanje priručnim sredstvima ograničeno samo na manje početne požare klase A, B i D, a kod gašenja klase C nemaju osobitu primjenu.

Osim što ne hlade žar, nego gase učinkom ugušivanja, valja obratiti pozornost na osobnu sigurnost gasitelja, koji se u tom slučaju nalazi u bliskom doticaju s plamenom. Požari masti i ulja koji mogu nastati u posudi na štednjaku, pokrivaju se poklopcem ili pamučnom krpom, čime se onemogućava dotok kisika u zonu gorenja ( ugušujući učinak ).

Pokrivači i kaputi od vune ili pamuka ( nikako ne od sintetike ) mogu poslužiti i za gašenje vatrom zahvaćene osobe.

Od ostalih priručnih sredstava za gašenje, upotrebljavaju se zemlja, pijesak, cement, pepeo, grane kuhinjska sol i strugotina sivog lijeva.

OPASNOSTI  PRI  GAŠENJU  I  MJERE  ZAŠTITE

Osim što požar ugrožava objekte, izravno ili  neizravno svojim djelovanjem ugrožava gasitelje i sve ostale koji se zateknu u blizini. Bez  obzira na količinu gorive tvari , intenzitet izgaranja i  ostale čimbenike koji utječu na tijek požara, završetak može biti tragičan.

Opasnost od  gušenja i trovanja  produktima izgaranja  mogu se s razlogom staviti na prvo mjesto. Statistički je dokazano da mnogo veći broj ljudi strada zbog nedostatka kisika u prostorima koje je zahvatio požar ili uslijed  trovanja  produktima izgaranja nego od izravnog djelovanja topline. Poznato je da neki gorivi materijali kao što su plastične mase, vuna, koža i premazi u požaru ispuštaju vrlo otrovne produkte ( fozgen, cijanovodik, ugljični monoksid i druge ). Neki su poznati kao bojni otrovi. Uza sve to nastaju i velike količine gustog dima koji otežava kretanje, disanje i vidljivost.
Pri oslobađanju otrovnih produkata može pomoći disanje kroz komad vate ili ručnik prethodno navlažen u vodi. Ako dim ulazi u stan ili prostoriju u kojoj se nalazite vrata i prozore je potrebno zabrtviti vlažnim prekrivačima. Ukoliko nastane smanjena koncentracija kisika i otežano disanje , pomoći može jedino uporaba izolacijskog aparata ili se prostorija može provjetriti otvaranjem prozora i vrata na suprotnoj strani od one sa koje ulazi dim.
Nadalje velika opasnost prijeti od dima koji nastaje izgaranjem . Zaštita se provodi na isti način kao kod opasnosti od ostalih produkata izgaranja. Potrebno je naglasiti da je kretanje u zadimljenom prostoru vrlo opasno i složeno, stoga se treba pridržavati slijedećih pravila:

1. kretati se u pognutom položaju ( dim i toplina dižu se u gornje dijelove prostorije)
2. gasitelji se obavezno moraju kretati u paru, uz uporabu izolacijskih aparata
3. ukoliko se traže zaostale osobe , prostorija se mora pozorno pretražiti , a osobito prostori u koje se mogu skriti djeca ( ormari, hladnjaci, ispod kreveta)
4. kao orijentir za povratak postavlja se tlačna cijev  ili uže
5. koristiti se rasvjetom u sigurnosnoj izvedbi

Opasnost od toplinskog isijavanja  u načelu se može izbjeći, osim kod vrlo brzog razvoja požara. Osobe koje se zateknu u blizini plamena, zaštićuju se mokrim pokrivačem od vune ili pamuka.
Preporučuje se kretanje u pognutom položaju i gašenje iz zaklona.

Opasnost od eksplozije plinova, para tekućina, eksplozivnih sredstava ili posuda pod tlakom postoji u mnogim požarima. U zoni eksplozije nastaje kratkotrajni porast tlaka i temperature. Djelovanje topline može prouzročiti opekline otkrivenih dijelova tijela, ali i unutarnjih dišnih putova, što  predstavlja ozljede opasne po život. Osim što u nekim slučajevima postoji opasnost od krhotina, tlak već od 0,07 bara ( pucaju prozorska stakla ) obara osobe na pod. Budući da je u nekim slučajevima gotovo nemoguće na vrijeme spriječiti eksploziju i urušavanje, kao zaštita preostaje pognuto i pozorno kretanje uz nosivi zid ( pregradni se može urušiti ), te brzo napuštanje ugrožene prostorije.

Opasnost od radioaktivne kontaminacije nije isključena u požarima. Zaštita se provodi uporabom izolacijskih aparata i posebnim odijelima za zaštitu od radioaktivne kontaminacije. U radioaktivnoj zoni je kretanje  ograničeno na najkraće vrijeme, a gašenje se provodi  s veće udaljenosti , kako bi djelovanje kontaminacije na organizam bilo što manje.

Opasnost od strujnog udara  postoji uslijed ogoljelih ili prekinutih vodiča. Današnja zaštitna sredstva , kao što su obuća, rukavice i zaštitna odijela pružaju zadovoljavajuću zaštitu.
Uređaje, postrojenja i vodiče pod naponom ne smije se dirati , a kod nužnih radova ili izvlačenja stradalih osoba potrebno je upotrebljavati izolirane alate i gumene podloge. Minimalni dopušteni razmak za približavanje uređajima pod naponom iznosi za niskonaponska postrojenja 1 m, a za visokonaponska postrojenja 5 m. Osobu koja je pretrpjela strujni udar potrebno je pozorno odijeliti od strujnog kruga pomoću izolirane motke i do dolaska liječnika pružiti prvu pomoć.

Opasnosti od mehaničkih ozljeda i opeklina  česte su pri požarima i eksplozijama. Najčešće mehaničke ozljede su uganuća, lomovi i posjekline. Do dolaska liječnika ozljeđenom je potrebno obaviti imobilizaciju i pružiti prvu medicinsku pomoć.
U kompletima prve pomoći nalazi se zavoj za pokrivanje opeklina. Opečeno se mjesto uz prethodno hlađenje vodom u trajanju 5 – 10 min prekriva aluminiziranom  stranom zavoja, a ozljeđenom se daje piti otopina vode i natrij bikarbonata.
U kućanstvu su osobito opasne pojave prskanja ulja ( ukoliko se požar gasi vodom ), gdje osobe uslijed nedostatka  zaštite mogu dobiti teške opekline  otkrivenih dijelova tijela.
Za gašenje plamenom zahvaćene osobe, ako je to moguće, preporučuje se pamučni ili vuneni pokrivač, kaput ili nešto slično. Osobi se prilazi sa stražnje strane , a pokrivanje plamena se obavlja od ramena naniže tako da dišni organi ostanu otkriveni. Osoba se umotava i polako polaže na tlo, a plamen se gasi blagim udarcima dlanova po pokrivaču.
Panika  vrlo lako nastaje u kriznim okolnostima kao što su požari eksplozije, što je osobito opasno u stambenim i javnim objektima gdje se nalazi veći broj ljudi. U praksi su zabilježeni slučajevi stradavanja na stotine ljudi uslijed izbijanja panike. Da bi se ublažile posljedice panike , potrebno je  ugrožene usmjeravati najbližim putovima za evakuaciju da izađu iz ugroženog područja, ne upotrebljavajući liftove i  kretanjem svih ugroženih u istom smjeru uz pratnju spasioca, jer to daje ugroženim osobama potreban osjećaj sigurnosti.

Opasnost od zaraze ili drugih oboljenja prisutna je u nekim okolnostima kada vatrogasci ili drugi spasioci mogu doći u doticaj s izlučevinama ili krvlju osobe koju spašavaju, u bliski doticaj sa zaraženim životinjama i slično. I tada uza sve poduzete mjere zaštite ( cijepljenje, uporaba zaštitnih sredstava kao što su gumene rukavice i slično ) mora postojati određena doza opreza kako bi se izbjegla opasnost.

2.0  Gašenje požara u određenim slučajevima

Bez obzira na to u kojem je dijelu objekta nastao požar, potrebno je prije početka gašenja prikupiti određene informacije o samom požaru, to jest o vrsti gorive tvari , mjestu i veličini prostora zahvaćenog požara.

Gašenje požara podruma

Gašenje požara podruma u gotovo svim je slučajevima otežano uslijed djelovanja topline, dima i ostalih produkata izgaranja. Budući da su podrumi vrlo nepristupačni dijelovi objekta , u kojima je otežana orijentacija, potrebno je uvažavati sva pravila kretanja i zaštite u zadimljenom prostoru. Da bi  provelo brže odimljavanje prostora, vatrogasne postrojbe su opremljene uređajima za isisavanje dima , a građani mogu prostor odimiti otvarajući prozore ili vrata na podrumskim prostorijama, vodeći brigu o tome da ne bi došlo do naglog pristupa kisika  u zonu gorenja i tako se razbuktao požar.
Podrumski požari se gase vodom ukoliko je pristup požaru slobodan , a pri gašenju je potrebno utrošiti što manju količinu vode. Najbrži i najdjelotvorniji način gašenja požara  u podrumu postiže se ubacivanjem lake pjene.

Gašenje požara u stambenim prostorima

Pri gašenju požara u stambenim prostorima valja obratiti pozornost na uporabu odgovarajućeg sredstva za gašenje i spašavanje ugroženih osoba. Za gašenje se upotrebljavaju sredstva koja će načiniti najmanje štete ( prah, ugljični dioksid, haloni, pjena ) a u krajnjem slučaju vodena magla i raspršeni mlaz vode. Namještaj u prostorima na nižim etažama mora se iznijeti ili zaštiti folijom. Kako se ne bi nanijela dodatna šteta, mlazovi se usmjeravaju žarište požara.
Posebnu pozornost treba obratiti na instalacije plina ( obavezno zatvoriti ) i električne energije ( obavezno isključenje ).

1. Gašenje požara čađe u dimnjaku

Požari dimnjaka česti su u našim krajevima na početku sezone loženja. Požari čađe u dimnjaku u načelu se ne gase. Solidna izvedba dimnjaka jamči da se toplina neće prenijeti na okolni gorivi materijal. Ukoliko je dimnjak loše izveden i toplina djeluje na gorivu tvar u okolini, čađa se gasi ubacivanjem praha i zatvaranjem otvora za čišćenje opekama i mokrim krpama ( učinak ugušivanja požara ). Strogo je zabranjeno u usijani dimnjak koji gori ubacivati vodu,  jer se voda na visokoj temperaturi pretvara u paru što joj  višestruko povećava volumen i dolazi do pucanja  opeke dimnjaka.

1. Gašenje požara na osobnim i teretnim  vozilima

Budući da se požar  na osobnim i teretnim  vozilima brzo razvija, potrebno je pridržavati se slijedećeg:

1. zaustaviti vozilo tako da ne ugrožava okolinu, isključiti rad svih trošila i zaustaviti rad motora
2. početne požare gasiti sa ručnim aparatima ( najdjelotvorniji je halon, potom prah i ugljični dioksid )
3. pozorno otvoriti poklopac motora ako je požar u prostoru gdje on smješten ( ne otvarati ako niste osigurali sredstvo za gašenje: aparate za početno gašenje ili priručno sredstvo – pokrivač natopljen vodom )
4. ukoliko požar ugrožava okolne građevinske objekte  ili susjedna vozila , vozilo se izvlači na otvoreni  prostor
5. zahvati li požar cijelo vozilo , gašenje se vjerojatno neće moći izvršiti bez intervencije vatrogasne postrojbe , koja će vozilo ugasiti pjenom i vodenim mlazovima
6. ako se spašavaju prikliješteni putnici iz vozila, prethodno se obvezno priprema mlaz za brzu navalu ili aparati za početno gašenje

U svim slučajevima posebnu pozornost obratiti na moguće prskanje akumulatora, rezervoara s gorivom ili eventualno plinske boce, ako je ugrađena plinska instalacija.

1. Gašenje šumskih i poljskih požara

Višegodišnje  iskustvo vatrogasnih postrojbi u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske je pokazalo , da je većina požara na otvorenom prostoru nastala u proljeće u veljači i ožujku , dok nije krenula vegetacija.
Osnovni uzroci nastanka požara u proljeće u nepažnja i nehaj građana koji u proljeće uređuju svoje voćnjake ili vinograde i pri tom spaljuju biljni otpad. Otvorenu vatru obično ostavljaju bez nadzora, koja se uz pomoć vjetrova koji su proljetnom periodu dosta jaki, brzo proširi i izmakne kontroli te se vrlo lako proširi i na šumski  predio.
Osnovna pravila da ne dođe do požara otvorenog prostora su:

1. ne ložiti otvorenu vatru u proljetnom sušnom periodu
2. ne ostavljati otvorenu vatru bez nadzora
3. u slučaju spaljivanja biljnog otpada , osigurati veću količinu sredstva za gašenje
4. nikada ne spaljivati biljni otpad ako ste sami

Treba  naglasiti da je gašenje šumskih požara opasno u područjima gdje ima zaostalih minsko – eksplozivnih sredstava.
Gašenje šumskih požara u načelu se provodi vodom, koju na požarište možemo dopremiti vatrogasnim vozilima, helikopterom ili je vatrogasci donose na leđima  pomoću leđne naprtnjače , kojom se ujedno i gasi nastali požar.